MOLITVE POD BRDOM

MOLITVA IZBJEGLICE ILITI PROGNANIKA

Skupljam riječi rasute po bespuću
sluđene, ružne, poput crva na lešini -
ne slušaju me, pune su zlosti i pakosti.
One su moja muka, Sudijo, ne ovaj dugi put
na kome sam jedan u koloni, vječnoj
kao što su vječne sve tvoje stvari.
Svaki je čovjek prognan, istjeran,
samo što to ne zna dok voćke sadi
u svom privremenom vrtu, prizivajući
u pomoć koledarski sve što zna.
Mom si rodu namijenio stranstvovanje,
kako bi se pripremio za svoj jedini dom,
Tebe, Nedohvatni, u dubravi pravednosti.
Jadam, jaučem, škripi mi razdešena duša,
u njoj je sumnja zapečatila vrata
gdje bijaše spokoj majčinih uspavanki.
Ne znam šta da te molim, Stijeno,
na brdu u čijem podnožju bauljam,
osim da jesi, da izdržiš i da budeš
makar se ja potucao do kraja vremena.

MOLITVA PREPISIVAČA KNJIGA

Produži ove jesenje dane, Svjetlosti naša,
jer uz svijeću ništa više ne vidim.
Vid sam svoj pretočio u jevanđelja
i moja slova plamte svjetlom mojih očiju.
Vidiš li ih, Svevideći, u pomrčini
što je zavladala našim krajevima
jednako u dubokim šumama i na livdama,
u posteljama i kolijevkama; zrnca sna
što traže po pomrčini i prihvataju.
Ukoliko se ne razgore, svenuće u prah
kamena na kome je urezano nešto da traje
koliko i vaseljena sama - treptaj
oka Tvoga, Vječni, zagledanog u čisla
meni neuhvatljivog smisla i oblika.
Produži dan i smiri ovu umornu ruku
dok ne dohvati sve što čovjek dohvatiti može.

SLIJEPČEVA MOLITVA

Mislim li, Vidjelo moje, baš na tebe,
odmah sljepilo spada, i vid je robija.
Niti sam ikada vidio, niti sam oslijepio,
sve mi je isto a sve opet tako tegobno
dok se ne ogrnem samo onim što imam.
Šta je moje rođenje i put kroz pomrčinu

- udaram u stvari i ljude, nevidljive,
stvarne ili izmišljene, koji se javnu
nesigurniji od mene, ustrašeni
iskušenjem koje im ti, Nevidljivi,
posla u nadi da će jednom progledati.
Moja je molitva zurenje u svjetlost,
poslije koje oči ničemu ne služe
jer se sve u njih pretvara, sve progovara,
kako bi se podiglo sa zemlje u nebesa
koja su konačno sveopšte vidjelo.

MIKELANĐELOVA MOLITVA

Di giorno in giorno insin da' mie prim'anni,
Signor, soccorso tu mi fusti e guida,
onde l'anima mia ancor si fida
di doppia aita ne' mie doppi affanni.
Michelangiolo Buonarroti, Rime, 287

Hoćeš li moju molitvu prelomiti
poput dječijeg prutića, i baciti u vodu,
hladnu i brzu, što moje tabane pamti?
Nad nju se nadnosi Leonardova glava

čije čelo pridržava Tvoj anđeo.
Tvoju promisao on vidi u vodi
a ja u njegovoj čvoronovatoj glavi.
Ne, Najveći, ne kradem ništa od Tebe,
nego je produžavam u saglasnosti s onim što
je negdje i nekada rečeno kao Ideal.
Ne takmičim se s tobom, kao sin s ocem svojim,
u dokolici beskrajnih zemaljskih dana,
pokazujući da ni iz čega najbolje nastaje ništa.
Ali, Radosni, šta onda to radim
pred licem tvojim osvijetljenim sumnjom?
Ne takimičim se ni sa onim nad virom
što svojim štapićem mjeri vaseljenu -
samo sa sobom jučerašnjim, tek rođenim
što bi da korača sigurno oslonjen na tvoju ruku.
I neka tako ostane, Sudijo - neka traje.

MOLITVA NEROĐENOG DJETETA

Nisam kukavica, Bože u ponornicama duše,
i neću te moliti da me poštediš rođenja -
neka se vrši još jednom volja tvoja
i ovdje kao i na svakom drugom mjestu.
Bolje bi bilo da sam ostao tek primisao
onoga što je svojom uplašenom rukom
osjećao toplu i drhtavu dojku moje majke.
Nije on bio pod raspećem tvog sina
nego se dešavala sasvim obrnuta priča
u kojoj su za trenutak uloge zamijenjene.
Možda se i sa mnom isto dešava,
Oče naš nebeski, ne vjerujem u očiglednosti.
Od nečega se treba početi, baš sada,
neka to bude ova moja sumnja-želja
da sam ja Onaj koji je od tvog sna stvoren,
bez obzira na Golgotu, raspeće i eksere.
Tako neću ništa da žalim niti pitam,
u svakom iskušenju, čudu i vaznesenju.

MOLITVA BUDUĆE MAJKE

Svedržitelju, nevidljiva ruko na meni,
osjećaš li dah novog života, koji klija,
uvijek i sada, ovdje, gdje se u mukama kupam
da bih postala majka po Tvojoj višnjoj volji.
Svemu što se rađa ti si svoj blagoslov dao
i tako otac postao njegovoj čas skrivenoj
čas jasnoj duši, u koju će da se kune
kada je otkrije na svom putu do Tebe.
Zato imaj strpljenja s tom novom Nadom
u časovima kada se sve istanji
i tama prekrije i nebo i dušu mu.
Čuj me, Bože jedini, oslobodi ga
bilo kakve vezanosti - neka sija
i neka žanje samo svoje snove.

MOLITVA TEK ROĐENOG

Gdje sam ja ovo, Tvorče svega postojećeg,
došao na svjetlost dana, ako je ovo zaista dan
a svjetlost koju gledam istinska svjetlost?
Obećana mi je nebeska milost, Oče naš uzvišeni,
samo da prihvatim njihove usredne molbe
koje su donijele ovo okrutno rođenje.

"Obilježićemo te" rekli su njih dvoje

"neviđenom srećom i pažnjom našom"
dok je na mene sa svih strana pojurio
svijet poput pesnice koja nišani u glavu.

"Jauči, dijete, samo jauči, i uči -
ima u tome radosnih časova, u plaču,
u krvi i svemu što te vreba iz potaje -
jauči, mili, u tome nema ničega neprirodnog."
Oče, tako Te zovu, Oče ma ko Ti bio,
uđi danas u moju dušu i ugrij je
da izdrži sve što si joj namijenio.

MOLITVA LOPOVA

Sve što je zemaljsko nije vrijedno pomena, Bože,
kazuje nam sveštenik nedjeljom u crkvi.
Ko sam ja da se sa crkvom sporim, da Riječ
svetu dovodim u sumnju! Kradem da bih
preživio od nedjelje do nedjelje, u crkvu došao
i Tebi se, Milosti naša jedina, iskreno pomolio.
Ništa zemaljsko nećeš ponijeti sa sobom,
kazuje isti sveštenik, Vrhovni znalče,
ono samo iskušava snagu tvoje prave vjere.
Ja ne znam jesam li slab ili jak
i ne vidim da je u tome išta bogohulno.
Svijet je ovaj uređen jednostavno:
na zemlji vladaju lopovi, na nebesima Ti,
Milosti naša jedina, kojoj se molim
svaki put kada sam u sporu sa svojtom
koja bi me pred svoje sudove privela.

SPLAVAREVA MOLITVA

Ja sam onaj što prevozi ljude s obale na obalu,
bez obzira na vrijeme - moje tijelo je njihov most.
Hvala ti, Nebeski oče, što si me počastvovao
ovim uzvišenim poslom među ljudima,
o kojima sam slušao mnoge rđave pripovijesti.
Ipak, išao sam svojim putem, prema glasu
koji se prepleten s hukom brze vode
pokatkad javi u mirno praskozorje.
Znam mjesta prepuna zemaljske buke
i ona po strani, u dubokim šikarama,
gdje s usamljenicima domina igraš,
Nado naša, osmjehnuta svemu ovome.
Prošao sam što se moglo proći,
otvrdnulo mi je tijelo a duša omekšala
zgrijana tvojim sveprisutnim dahom.
Daj mi, Stvoritelju, čvrsto veslo
i dobar čamac, da ne iznevjerim putnike
koji se žure kao sve zemaljske bube.

VODENIČAREVA MOLITVA

Od kada znam za sebe, samo zvuk kamena
koji žito u brašno pretvara, združen
sa pjesmom moćne vode - svakodnevno slušam.
Kao da se to tvoje, Svevišnji,
riječi zemaljskom stvoru
na njemu jasan način kazuju -
čuje ih i pokušava da razumije,
dok svijet u gluvoj noći spava.
Jer svakome se javljaš, Bože,
na samo njemu prihvatljiv način
zahtijevajući jedino da pomno sluša,
nadnesen nad svoj posao, riječ tvoju jedinu -
sve čujem i pomalo razumijem
iako nikom ne bih mogao da pokažem.
Neka tako i ostane, Svevišnji,
ne pokazuj nam se drugačije,
niti k sebi prizivaj glasne
da budu tvoj jedinstveni žrvanj.

MOLITVA PROTIV NEIZVJESNOSTI

Molim Ti se, Gospode Bože naš,
prekini ovu predugu neizvjesnost u kojoj živimo.
Šta je gore od neizvjesnosti koja razjeda utrobu,
slabi organizam, uništava preduzimljivost,
ispira iz nas i ono malo mudrosti!
Nevjernici kakvi jesmo, siledžije, neradnici,
bundžije, primitivni i tijesni,
molimo Ti se, Gospode, preokreni ovo vrijeme
neizvjesnosti u vrijeme izvjesnosti
koja će biti takva kakvu je Ti učiniš,
možda nama sklona, možda okrutna, ko bi to od nas
mogao da zna - izvjesnost je spaasavajuća.
Znamo da i na ovaj način kušaš naše snage,
koje su tako ništavne prema užasu neizvjesnost,
znamo da ničim nismo zaslužili Tvoju milost,
ali zar su drugi išta bolji od nas?
Nisu li jednako bezbožnici, hvalisavci i fariseji?
Nisu li jednako ubice, lopovi i prevaranti?
Nisu li jednako bijednici, nitkovi i praznoglavci?
A, ipak, Gospode, učinio si ih danas svojim štićenicima!
Ili se to nama samo pričinjava, jer nam je neprozirna
višnja promisao, procjepi u koje druge hvataš, iskušenja
kojima ih podvrgavaš, jer nam je neproziran
i ovaj naš bijedni zemaljski život ispunjen ničim.
Stoga, pomozi nam, Gospode na nebesima,
otkloni od nas ovu neizvjesnost jer ćemo nestati
kao pjena na uzburkanom moru kada oluj prođe.

MOLITVA ZA SVAKI RATNI DAN

(Glas rođenog vojnika)

Ponovo je rat oko nas, Gospode, rat u nama,
i moje se tijelo raduje što mi duša strepi.
Bilo joj je tako dobro, tako potaman
u vremenima beskrajne dokolice,
među djecom i jaganjcima na ispaši.
A tijelo je željelo više, žešće,
tijelo u njoj, kostur njen, Bože moj milostivi,
trpeći blage riječi, poniznost i mrvice ljubavi.
Ponovo je rat, nestaće slabi i nejaki,
oduvaće ih snaga mojih mišica,
njima će da ostane samo priča
u suzama preživjele rodbine.
Ne dozvoli nikome, Gospode,
da pomuti ove časove moje velike sreće
makar i mene sutra prebrisao
svojom velikom mudrom rukom.

MOLITVA VOĐE NARODA

Na mene je pala kocka, da budem naprijed, prvi,
mada sam u svemu bio sličan njima.
Sada je s tim gotovo, Bože naš, sasvim gotovo,
odabrao si me da nosim dodatni teret
i da zaboravim šta sam bio i šta ću biti -
imam samo svoju sadašnjost, moć nad njima,
i neizvjesnost i nesigurnost i pritvornost -
ipak Ti na svemu tome zahvaljujem.
Više ne mogu da se odreknem vlasti,
zato te i molim da mi je sačuvaš, čistu,
zemaljsku, tako očaravajuću.
Ne prezri me zbog ovih riječi, Gospode,
to Te molim, ne smij mi se, ne rugaj mi se,
u Tvojim visokim dvorima, među svitom
koja je, ne hulim, samo sam iskren,
sasvim slična ovoj mojoj sviti.

MOLITVA RATNOG KOLJAČA

Oprao sam ruke, Bože naš, na nebesima,
ja beznačajni zemaljski crv, oprao nož
i promijenio svoju krvavu odjeću.
Molim ti se sada, sav čist i ozaren
mislima o Tvojoj velikoj milosti.
Nisam klao za sebe, taman posla,
stoga ti se i molim, da me izuzmeš
od onih što će paklene muke da iskuse.
Klao sam za svoj narod, za našu djecu
kojima treba prostora, hrane i mira,
u ovoj "dolini suza"; sasvim mirno,
čista srca i uma, na najbolji način,
sve one što su mi pod nož poslali stariji.
Jesi li i Ti sam, Gospode, tako činio
u vremena o kojima svjedoče svete knjige!
Jedne milovao, druge kažnjavao, spaljivao,
odbacivao i strašnom propašću čašćavao.
Pomiluj sada, Bože, mene, grešnika,
jer ja vjerujem u Tvoju milost i nepotkupljivost;
pomiluj me, Bože, jer klečim i iskreno ti se molim.
Zar da se našim zemaljskim svađama
sada baviš! Nije li i dijete u majčinoj utrobi već grešno,
nisam li taj grijeh svojim nožem kažnjavao
ovdje, među nama prevelikim grešnicima.
Ali ja se kajem, ako treba da se pokajem,
čist pred tobom, Nebeska jedina Svjetlosti.

PJESNIKOVA MOLITVA

Molim ti se, Gospode, da mi uzmeš pamet
koja mi o mojim zemaljskim dužnostima govori.
Preklinjem te, Bože, oslobodi me mudrosti
koja me je samo do sumnje dovela.
Htio bih da čujem, kroz sebe, šapat Tvoj,
ali mi moj razum i moja čula smetaju,
i ja čujem šum potoka, pjesmu ptica,
govor oružja u novom ratu.
Nemam snage, Premilostivi, da se sporim
sa onim što je davno osporeno,
objašnjeno, ispisano, u vjetar pušteno.
Snovi su mi pokidani, java rastresena,
za šta god da se uhvatim sve je lomno i nestvarno;
go i ubog samo besakrajno mislim i mislim -
a potrošene riječi zveče kao prazne posude
u koje gladni zaviruju crvenih očiju.
Sve mi uzmi, Bože, sve što smeta
da čujem Tvoje riječi kojima me koriš
pokazujući smisao ovog moga besmisla.

MOLITVA ZA ONE KOJI IDU SVOJIM PUTEM

Gospode, vidiš li one koji idu svojim putem,
pokraj potoka i šumarka, ivicama vrletnih planina,
između građevina koje sunce zaklanjaju,
u mnogoljudnim svjetskim gradovima -
sačuvaj ih bar danas, takve kakvi jesu -
svijet za sebe i ništa po sebi,
moć i nemoć, svi mi i niko od nas,
grumen leda i plamičak sna;
sačuvaj ih od progonitelja i pasa,
od države i njene policije,
od dobročinitelja, proroka, filozofa,
od pjesnika, guslara i akrobata;
sačuvaj od djece i odraslih,
porodice koja za njima traga,
dužnosti koje su ostavili negdje tamo
gdje se više ne misle vratiti.

MOLITVA ZA MOJU BRAĆU

Valjda me se nisu odrekli, Bože premilostivi,
zbog svega onoga što oni jesu a ja nisam, valjda nisu
uzdigli prema Tebi ne molitvu nego prokletstvo
na moje ime i na sve ono što uradih do maločas.
Ali, ipak, molim se i za njih, tužnu moju braću,
punu bijesa na sve oko sebe, punu zanosa
prema onom što iz tame govori mekim glasom
prevare koju ne mogu da vide.
Poštedi ih daljih provjera, previše je to
za one koji već dugo osim kletve
nemaju drugih riječi za svoje bližnje.
Nisu li, Gospode, i oni po srcu svome
radili, snivali, rušili, ubijali!
Poštedi moju jadnu braću,
izvor gotovo presušio u vrletima bosanskim.
Ima još vremena, Nado naša, da se obrate
i da svoje srce operu u potoku
što iz tvog oka na zemlju pada.

MOLITVA SLIKARA KOJI JE OSTAO BEZ RUKU

Samo dok spavam i sanjam znam šta da Te molim,
Oče naš Svemogući, ali san kratko traje,
jutro mi pokaže da sve i dalje miruje u meni.
Ne, ne miruje, jer se mir razrasta, okrošnjava,
meni samom jasno i vidljivo - svijetu neznano.
Stoga Ti se molim, Svemogući, učini da i drugi
mogu da vide krošnju mog unutrašnjeg stabla
u svjetlu rosnog majskog jutra - cvijet moga mira.
Šta će četkica nama bestjelesnim,
osim veze sa zemljom i crvima!
Tek jedan pokret nevidljive ruke
da opiše sve što nauči otkada nestade
na jasnom plavetnilu tvojih očiju
u jutra očarana svim čudesima vaseljene
spremljene u kotaricu meni neznanom nasljedniku.

RATAREVA MOLITVA

Koji sam ja u nizu mojih predaka što su Ti se molili
s jutra i s večeri, u hladnoći što srce cijepa
i u vrelini dana sličnih predvorjima pakla?!
Smatraš li me i dalje, Premilostivi, potomkom
prvog ubice, onog što je zaboravio ko je
i odlučio da bude, tog dana samo, gnjevan?!
Gledam na uzoranu njivu, grumen do grumena,
takvim me vidiš, Plodonošče, kao grumenčić
koji se ponekad zanese svojim mislima -
i grumen obični nešto misli, travka njegova,
mrav i crv, možda i ovo moje ralo, konj upregnut,
sve nešto misli, kao i kiša i kap u mlazu njenom.
To su riječi moje molitve, Sverazumijevajući,
da nas poredaš kako i priliči stvorenjima
čija je sloboda nevidljivo zrno među zrnima.
Da sve ide svojim redom, kada mu je vrijeme,
i ne marim da me jednom uzore neko -
skvasi mi dlanove dugim blagim mlazevima.

SVEŠTENIKOVA MOLITVA

Molim Ti se, Gospode, i ovom molitvom
koju samo za sebe stvorih, večeras,
prije sna koji bi mogao da bude i posljednji.
Molim Ti se, Pravedni, da mi pokažeš
u običnom odbljesku predvečerja
na stakalcu crkvenog prozora
jedno svoje jasno slovo kao osmijeh prihvatanja.
Nevješt sam ja u riječima, u poslovima,
u odavanju pošte, plaču i samokažnjavanju -
ali tamo gdje oni vještiji ne stižu,
uz božansku voćku, otvoren kao svjetlost
nudim ti svoju sivu dušu.
Ne znam šta je sve u njoj, uvijeno
u mnoge godine posta, svijećine priče,
okretanja drugog obraza, nuđenja hljeba...
Poslušao sam te, Nedohvatni, i sada
čuj samo moj jedan ništavni uzdah.

MOLITVA NAD MOLITVAMA

(Ženski glas)
Proberi riječi, još jednom, Gospode,
Ti sam, koje ćeš mi potom dati,
kao da sam ih baš ovog trena izmislila
u hladni januarski dan neke Nove godine.
Dolaze one meni, iz drevnih zapisa,
iz zaboravljenih rječnika mrtvih jezika,
traže malo mjesta da se izjadaju -
svaka za sebe molitva za vaskrsenje.

"Svaka je od nas ogledalo i san,
gordost ujutro, poniznost uveče,
drú ge, seje, zabludjela djeca."
Previše ih je, znam, ovih dana
kraj svježih humki izginulih ratnika -
proberi za jednu spasavajuću molitvu,
makar to više nikada ne bila ja.

MONAHOVA POSLJEDNJA MOLITVA

Godinama već, svakodnevno molim ti se,
Utjeho moja, da odškrineš vrata spasenja
kroz koja će me provesti tvoj anđeo.
Da ne lutam u pomrčini što me čeka
nego da iz ove večeri u svjetlost tvoju uđem
u kojoj neće biti strašne ljudske zlobe.
Da ne čekam u predvorjima sa drugim ljudima
i da ne slušam više njihove prostote
kojima se brane od sebe, od mene i od tebe,
nedohvatna Stijeno vjere pod kojom se molim.
Slušao sam zvuke i glasove, svaki pamtim,
i nosim kao kovčeg iz koga se ništa ne prosipa,
ali pomozi mi da se otresem ljudskog govora
i anđeoski jezik mi podari od sada.
Ne mogu više da podnesem ljudski smijeh,
molbe i psovke, vapaje i kletve, ni plač
bilo čiji, bilo kada i bilo gdje -
zar se nisi uvjerio da ih treba zaboraviti.
Stoga te molim, ne izgovarajući riječi
ljudskog govora, pošalji mi noćas anđela
i neka se ova priča konačno završi.

MOLITVA ZA KRAJ

................
Amen!

Strana: 1, 2

© 1999-2006 Ranko Risojević, risco@blic.net
Sva prava zadržana.